уторак, 15. октобар 2013.

RAZGOVOR S KUPIDONOM VOL.2

Krilati tip i Keti sede u sudnici. Oboje na mestu sudije. Porota, optuženi i svedoci nemaju lica. Tip ustaje i crta im lica u smajli koji urezuje vrhom svoje strele.

Keti: Crtaš kao pijano dete.
Tip: Ja jesam pijano dete.
Keti: Ne svidja mi se. 
 
Tip se iskezi i počinje da urezuje realno lice koje poprima oblik živog čoveka. Keti zatvora oči. 

Tip: Vidiš da ti se bolje slikarsko umeće ne bi dopalo.
Keti: Probaj da nacrtaš neko drugo lice.
Tip: Ni ono ti se ne bi dopalo. 
Keti: Zašto?
Tip: Zato što voliš. Ljubav ostavlja gadne tripove. 
Keti: Nije trebalo da me pustiš da uzmem ljubav. Ti se drogiraj. Ne moram i ja.
Tip: Sama si htela. 
Keti: Zašto? 
Tip: Zato što si čovek. A pritom da ti nisam dao ljubav dobio otkaz i šta onda da radi nezaposleni tip s krilima?!
Keti: Da iskulira od stvaranja katastrofa.

Tip se vraća na mesto sudije i seda do Keti. 

Keti: Zašto ja nisam na optuženičkoj klupi?
Tip: Zato što si sama sebi donela presudu. Proglasila si se krivom.
Keti: I, šta sad?
Tip: Mala, znala si da ćeš da se kaješ, ali ti je bilo lepo. Koji degen ti je rekao da zbog sreće treba da se kaješ?

Tip zamahne krilom duž koga crta lajnu.

Tip: Ćeš malo?

Keti ga gleda belo.

Tip: Pfff! 

Tip povuče lajnu. Keti se kao ošamućena stropošta licem u prepunu pikslu na pultu ispred sebe

Tip: I krenulo je lupanje glave. Alo, Keti! Ej! Ne lupaj glavu! To je sve posledica tripa. Ne želiš ti to stvarno da radiš. Alo!

Keti se ne diže. 

Tip: Kad ćeš da naučiš da uživaš? 

Tip vadi flašu vodke i nazdravlja Keti. Ispija je na eks skoro celu. 


Tip: Vi ljudi i vaša slomljena srca. 



OKTOBARSKA PAŠTETA

Danas je kiša odlučila da nas potopi. Glavobolja. Mamurluk me je posle duže vremena podsetio kako izgleda. Nasilno pijem prejaku kafu sa nedovoljno ratluka koji mi ne prija. Kafu pijem da bih saznala svoju sudbinu. Nekoliko sati kasnije, zajedno kisnemo pašteta sa sirom koga nema i ja. Obe smo podjednako bedne, al bar će želudac da umukne. I eto sreće u pedesetpet dinara. Ili je možda to zato što sam sinoć, po kamo sreće samo pedesetpeti put, shvatila da te čitam lakše nego te dve petice na ceni upravo pojedene paštete.