Njihove ruke drže moje, a ne dodiruju.
Njihovi koraci hodaju sa mnom u suprotnom smeru.
Njihov pogled me gleda, a ja sam slepa.
Izgovaraju reči na koje moje ne umeju da se nadovežu.
Onda ćutimo, a ta tišina se previše dere.
Njihove usne ljube, a moje nestaju.
Njihove misli prolaze kroz mozak i tu ne ostaju.
Oni grle telo kog nema.
Oni vole ženu koja ne postoji.
Oni veruju u laž jer je to jedina istina koju pružam.
Oni su sadašnjost posuta prašinom.
Oni su budućnost sa zaustavljenim kazaljkama.
Oni su alternacija prošlost.
Oni su lek sa isteklim rokom trajanja.
Oni su kraj koji moram stvoriti,
a ja sam u gluvoj sobi na srči naših uspomena
koje urezuju zbogom u moja stopala.
Reč koja neće preći preko mojih usana.
Zbogom ne govore oni koji ostaju.
среда, 26. фебруар 2014.
ONI
субота, 22. фебруар 2014.
Srebro
Jesi li ikada primetio koliko su srebrna svitanja bez sunca?
Kako rosa glumi da se topi u tragove mojih narukvica koje odzvanjaju bez odjeka.
Kaplju krovovi nemi.
Zure prozori skriveni zavesama tuđih tajni.
Kaplju odavno pale kiše.
Srebro preliva.
Srebro okiva.
Asvalt upija.
Korak odzvanja
u prazno kao nikad pre.
Ti odlaziš.
Ja ostajem,
okovana tišinom,
zalivena srebrom
da nikad ne izgovorim tvoje ime
i dokažem da oni što odlaze
uvek žele da ih neko vrati nazad.
A ti to ne želiš,
zar ne?
среда, 19. фебруар 2014.
Mojoj zecijoj sapici
Onaj prijatelj koji je uvek tu. Onda kada mi treba da vristim iz petnih zila i onda kada mi treba tisina koju je kratko nazvala banja.
Ona me zna bolje od mene same. Zna me u korak i kuda ce taj korak krenuti, dok ona podrazumeva da podje istim putem sa mnom. Ona tera moj strah i tad shvatim kolika je njena snaga. Pusta me da se pravim pametna, cak i kad pojma nemam sta radim, pa me ubedi da sam sama nasla resenje, a ustvari me je ona spasila po ko zna koji put.
Ona zivi na vrhu sveta. Pod njenim prozorom je ceo Beograd, a nad njim je celo nebo. Jednom ce uhvatiti neku zvezdu sa tog neba, ili cak i mesec, ali ce zaboraviti. Ona ne voli mnogo da pamti. To je dobro jer nece zaludeti negde ta nebeska tela ili mi ih pozajmiti kad mi opet zadnje pare odu na cigare.
Nini za svaki osmeh i svu srecnost u proteklih necemo reci koliko godina jer nepristojno je dame i godine stavljati u istu recenicu