Ako te ikada udavi dosada, prođi našom ulicom da vidiš kako gazim prve trešnje i gledam u njihove mrlje ko u slike soca kafe. Gledaj kako tražim svaki znak da ćes se vratiti. Izgovori mi ime da odzvanja u noći, onako kako samo ti umes, čisto da mi opet stvoriš onu prividnu pripadnost tebi. Ako te ikada umori dosada, pošalji mi kišu, jer mokar prolećni vazduh miriše na tebe dok besciljno koračam našim putevima. Poljubi bar jednu kapljicu da iole pomislim da ljubiš mene. Ako ti ikada dosada kaže da si sam, kreni gde god jer znam da mi je suđeno da te sretnem kad god. Ako ikada shvatiš kuda ideš, javi mi, da ti ne budem mapa snalaženja u beznađu,već da pobegnem koliko god me ponos nosi, samo da bi jednom bio ti onaj koji čeka da se ja pojavim. Da ukradem tvoje iznenada, budem tvoj grom iz vedra neba, budem jednom jača, da skupim snagu da mogu i narednih proleća tražiti tvoje ime u mrljama usnulih trešanja.
Нема коментара:
Постави коментар