Sedeli su na jednoj klupi,
u jednom parku,
u jednu zoru.
Smejali se ozbiljnom svetu koji žuri na posao.
Ti veliki ljudi.
Dosadni.
Nikada neće biti kao oni.
Oni vole kakvi su sad.
Deca sa kezom preko celog lica.
Pa, pogledaj ih!
Još imaju i mrlju jogurta na nosu.
Nisu za njih veliki planovi i zrele odluke.
Ta jedna klupa je sasvim dosta.
Taj jedan zagrljaj i više nego previše za sreću.
To jedno svitanje koje ih nije obavestilo kada je postalo dan u kome oni moraju na posao jer su veliki, zreli ljudi.
Нема коментара:
Постави коментар