уторак, 27. новембар 2012.

UTORAK

Pijem veliku kafu. To rade odrasli ljudi. Jel si primetio? Uvek ujutru šetaju sa velikim šoljama kafe. Šljapkam šlogirano po kući. Nervira me što veliki ljudi moraju da ustaju u određeno doba. Mali mogu da spavaju ceo dan,a ostatak dana da se igraju. Hoćeš da se igramo? Hoću i ja! Al nemoj više da igramo žmurke. Ne znamo pravila. Uvek kad te nađem ti žmuriš umesto da se kriješ i onda me ne vidiš da sam te našla. Druga deca to ne igraju tako. Svejedno. Neću da se igram žmurke. Ne, ni loptu ne volim. Dobro, ti je voliš, ja je ne volim. Neću sama na tobogan. A da zajedno pravimo kulu od peska? Mogla bi da bude najlepši zamak na celoj Zvezdari? Važi! Idem samo da javim Milici kad se nalazimo večeras da dočekamo moj dvadesetdrugi rođendan.Čekaj me! Uvek me čekaj! Ne puštaj nikoga u pesak dok me nema. Jesi li razumeo? Nikoga! To je moj pesak.
Ne volim što veliki rano ustaju i utorkom,a ne samo ponedeljkom.

Нема коментара:

Постави коментар